Saturday, 25 January 2020 13:52

Izjava predsjednika Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport

Radule Novović: "Neka nam budućnost naše djece bude orjentir u svemu što radimo"

Izjavu predsjednika Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, Radula Novovića, prenosimo u cjelosti:

„U ponedjeljak će se, posle pauze od skoro mjesec dana, ponovo oglasiti zvona u crnogorskim školama. Počinje drugo polugodište.

A svi smo, sjetićete se, voljeli zimski raspust. Počinjao je novogodišnjim praznicima, a onda su se na njega nadovezivale igre na snijegu, kao  i zimski bioskop.

Ovaj put, djeca, kao ni njihovi nastavnici, nijesu mogli, a da ne primijete dešavanja oko njih. Naime, jedan broj građana Crne Gore, vrlo burno  je reagovao na donošenje jednog zakona, Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji želi uvesti red u ovu važnu oblast ljudskog postojanja.

Cilj donošenja ovog  zakona jeste da  svi ljudi imaju jednaka prava, da niko nema više prava od drugih. To je nešto što smo, trebalo bi, u školi davno naučili: ljudi se ne razlikuju ni po vjeri ni po naciji, već po svojem obrazovanju i po svojim moralnim osobinama. Kao što rekoh, ove stvari se uče u školi. Ipak, izgleda, da neki od nas nijesu htjeli da nauče ove, možda, najvažnije lekcije.

To je razlog zbog kojeg sam, kao predsjednik Odbora za prosvjetu, kulturu, nauku i sport Skupštine Crne Gore, želio da uputim nekoliko riječi prosvjetnim radnicima u našoj državi, ljudima koji se bave, po svemu, izuzetnim i uzvišenim pozivom. Ne kažem slučajno uzvišenim: njihova riječ pretvara se u budućnost.

Naravno, sve ovo govorim bez ambicije da ugrozim profesionalni i lični integritet prosvjetnih radnika.

Nekada je, uvaženi profesor Slobodan Tomović, govorio: „Tolerancija je cilj civilizacije“.

Nažalost, vidimo to ovih dana, jedan broj ljudi u Crnoj Gori nema tolerancije za one druge koji u njoj žive. Oni smatraju da trebaju i da mogu da budu iznad zakona koje donosi ova država, odnosno,  da mogu da budu iznad države.

Vjerujem da će mudre riječi prosvjetnih radnika u Crnoj Gori biti jače od zabune u dječijim glavama koje je ovih dana politika mogla stvoriti. Zapravo, politika vješto sakrivena pod plaštom vjere i priče o vjeri.

Vjerujem da su profesori i nastavnici dovoljno dalekovidi da za one koje uče životu  mogu, onako kako im savjest i profesija nalažu, razobličiti manipulacije kojima su izloženi. Mogu razdvojiti istorijske činjenice od istorijskih prevara. A, na žalost, nije ih, tih prevara, bilo malo u crnogorskoj istoriji.

Djeca moraju znati da je drug iz klupe dobar drug zato što je dobar čovjek, a ne zato što je ove ili one nacije! To je tako u Crnoj Gori! I drugačije ne može biti! Ne u Crnoj Gori!

Upravo zato mislim da je, u ovom trenutku, velika odgovornost na prosvjetnim radnicima.

Suguran sam da će našoj djeci narednih dana biti dobro i temeljno objašnjeno koliko je važno jedinstvo, koliko je važno da znaju da se država gradi ne sukobima, nego zajedničkim pregnućima.

U svakoj učionici su grb i himna Crne Gore. Važno je objasniti djeci da se oni sa ponosom čuvaju ne sukobima i netrpeljivošću, nego slogom i zajedništvom.

Pozivam prosvjetne radnike da odbrane svoj poziv od politikanstva i da pokažu da razumiju tekovine savremenog doba, doba u kojem živimo, da su tolerancija i poštovanje drugog i drugačijeg temelji na kojima gradimo državu.  Državu Crnu Goru, u čijem Ustavu piše, podsjetimo đake na to, da je ona država građana. Dakle, svih građana, a ne posebno nijedne nacije ili vjere. I to je osnovni postulat na kojem počiva moderna Crna Gora. Ako tome ne naučimo našu djecu, i kao nastavnici i kao roditelji – ničemu ih nijesmo naučili!

Zato narednih dana našoj budućnosti govorite o vrijednostima, a vrijednosti su životni orjentiri.

Narednih dana određujete smjer kretanja našoj budućnosti. Imajte to u vidu.

Narednih dana ih učite kako se međusobni odnosi uređuju na pametan, razuman i plemenit način.

U obavezi ste da narednih dana prenesete poruku da tamo gdje ljudi razgovaraju, nasilju nema mjesta.

Podsjetite svoje đake na riječi velikog pisca, Lava Tolstoja: „Ljudi malog obrazovanja često su drski i uporni u mislima.“

Naši đaci, naša djeca, biće, zapravo već jesu, građani Evrope i svijeta. S obzirom na navike i standarde koje nameće savremena civilizacija, možda će neki od njih tokom života živjeti u jednoj ili više drugih zemalja. Ali svi samo jednu domovinu  imamo. To je ona u kojoj smo rođeni, ona koja se cijelog života najviše voli. Čiji su nebo, more, kamen i planine dio nas. Koji su naša snaga. To im moramo reći. Jer to je istina. Kao što je istina da je Crna Gora po mnogo čemu jedinstvena. Ne samo po istoriji i geografiji, već i po slozi i zajedništvu i vjekovnom sapatništvu svih koji u njoj žive, bez obzira u koju bogomolju idu.

Sada Crna Gora čini civilizacijski zaokret. Nije prvi put da se razne sile udruže da jednoj zemlji ne daju da načini taj iskorak, da je pokušaju zadržati ili čak vratiti u prošlost, u mračne i mučne dane i godine.

Ali, „pregaocu Bog daje mahove“. Zato je važno da našoj djeci kažete da danas žive u stabilnoj i bezbjednoj državi koja je sposobna da se odupre izazovima koji joj se pokušavaju nametnuti u njoj samoj i izvan nje. Nije to tako uvijek bilo. Nijesmo lako došli do ovoga što danas imamo. Dug je i težak, ponekad pretežak put iza nas. Recite im to, jer to je istina. Zato ovo što danas imamo, moramo sa velikom pažnjom čuvati. Neki bi da nama, da njima, to uzmu. Ne smijemo im dozvoliti. Nikad više!

Odlučni smo i pred prošlošću i budućnošću obavezni da upravo zbog njih, naše djece, ovu državu uredimo onako kako su uređene moderne države Evrope, u čijem društvu ćemo uskoro biti. Upravo tamo gdje i trebamo da budemo.

Zato se donose zakoni, jer da nije zakona, ne bi bilo ni jednakosti ni pravde, a gdje nema pravde caruje primitivizam i nasilje. Mi kao društvo činimo otklon i od jednog i od drugog, gradeći svoju kuću, Crnu Goru, na pravim vrijednostima.

Vjerujem da te vrijednosti crnogorska mladost i shvata i prihvata. Dužnost svih nas, a naročito prosvjetnih radnika, jeste da im u tome ne odmažemo, nego da ih usmjerimo, da im pomognemo da na usvoje te vrijednosti i da uživaju u blagodetima razvijene i prosperitetne Crne Gore.

I siguran sam: sa njima, koji će u sebi nositi nove vrijednosti, a pred svojim očima imati nove horizonte, naoružani znanjem koje ćete im prenijeti,  zaista će Crna Gora biti vječna!“